Tekst „Studentskog edikta“
„Donet u Nišu, 1. marta 2025. godine Mi, studenti i slobodni građani Srbije, sabrani u gradu Nišu, u gradu koji je svedok novih ideja i promena, u gradu koji je kroz vekove raskrsnica istorije, a gde je sloboda uvek nalazila svoj put, donosimo ovaj edikt kojim proglašavamo vrednosti za koje se borimo, kao zavet budućnosti i državi u kojoj želimo da živimo:
I. O SLOBODI Srbija je zemlja slobodnih ljudi. Sloboda nije milost, već osnovno pravo neodvojivo od dostojanstva svakog građanina. Sloboda je temelj našeg demokratskog društva, naših zakona, naše reči i naših misli.
II. O DRŽAVI Država je zajedničko dobro svih njenih građana. Institucije Srbije moraju služiti narodu i biti temelj poverenja, a ne instrument moći pojedinaca. Zalažemo se za državu u kojoj zakon predstavlja vrhovni autoritet i gde politička funkcija znači službu građanima, a ne privilegiju.
III. O PRAVDI Pravda je osnova stabilnog društva. Nezavisno sudstvo, slobodni mediji i institucije moraju delovati po zakonu, a ne pod političkim pritiskom. Jednakost prava mora biti stvarnost za svakog građanina Srbije.

V. O DOSTOJANSTVU Zalažemo se za društvo u kojem se poštuje dostojanstvo svakog pojedinca. Dostojanstvo podrazumeva da nijedna osoba ne bude dovedena u položaj poniženja zbog svojih stavova i mišljenja. Srbija u kojoj stručnjaci nisu potcenjeni i gde se znanje vrednuje više od poslušnosti,
gde mladi vide nadu u svojoj zemlji.
VI. O ZNANjU Znanje je temelj napretka svakog društva. Tražimo Srbiju koja ulaže u nauku, istraživanje, obrazovanje i kulturu kao prioritete svog razvoja. Univerziteti moraju biti nezavisni centri izvrsnosti, a ne poligoni za kupovinu diploma i političke uticaje.
VII. O SOLIDARNOSTI Putevi naših gradova, od Niša do Novog Sada, od Beograda do Kragujevca, svedoče o snazi narodnog jedinstva. Ova solidarnost, do sada nepoznata sistemima zasnovanim na razdoru, postaje naš zavet i naša snaga, koju ćemo braniti i negovati. Pretvarajući pojedinačne glasove u silu promene, dokazali smo da Srbija nije skup podeljenih interesa, već zajednica građana koji dele viziju budućnosti.
VIII. O BUDUĆNOSTI Neka ovaj edikt bude naša obaveza, naše obećanje jedni drugima – da ćemo graditi državu koja će pripadati svima, u kojoj će svako dete moći da sanja velike snove. Država u kojoj će pravda i sloboda biti jače od bilo kog pojedinca, u kojoj se vlast neće služiti narodom, već će ona služiti narodu“.
