Saopštenje kolektiva Gimnazije u Čačku
Mada nas javnost doživljava kao deo Sindikata obrazovanja Čačka i kao Nastavničko veće Gimnazije u Čačku, budući da pod jednim krovom već godinama, tačnije vekovima, obrazujemo i izvodimo na životnu stazu vašu, tj. svu našu decu, mi smo porodica i odavno svedočimo i opominjemo one koji to ne uviđaju – da je urušen položaj prosvetnog radnika ili, još jasnije, ugroženost naše porodice, zapravo, podrivanje svih naših zajedničkih temelja. Jer, porodica je srž i osnovna ćelija društva.

Stoga, obaveštavamo onaj deo javnosti koji je sklon osudi i uverenju da prosvetni radnici već tri decenije podižu štrajkove zbog niskih primanja, da smo u ovaj protest ušli potpuno svesni posledica.
Pozivajući se na dopis Ministarstva prosvete, od 24. februara 2025. godine: „Za isplatu zarade za februar 2025. godine, potrebno je da se broj časova rada za februar 2025. godine obračuna prema evidenciji o ostvarenim efektivnim časovima rada za svakog zaposlenog u okviru četrdesetočasovne radne nedelje”, iako nećemo primiti februarsku platu, jednoglasno smo odlučili da nastavimo sa obustavom nastave i da i dalje podržavamo opravdane zahteve studenata i naših maturanata za bolje i pravednije društvo. Javnost bi trebalo da zna da nam je zarada oduzeta bez pravnog osnova.
Naprotiv, u ovakvom sistemu naša se uloga često svodi na donkihotovsku odbranu onih vrednosti, koje bi trebalo da su osnov svakog društveno odgovornog bića.
Nebriga države o svima nama, u našoj branši se manifestuje kroz nametnute projekte, koji su isplativi samo za ljude u Ministarstvu i Vladi. U pitanju su: nagomilavanje predmeta koji nisu u funkciji obrazovanja, fiktivni seminari, poput onih o nenasilju, održanih nakon tragedije u Ribnikaru, čiji je cilj bio da se javnosti predstavi navodna briga države o bezbednosti svih nas.
Mada znamo da mnogi smatraju da, zbog studentskog i našeg protesta, „deca trpe“, u protestu smo i zbog obesmišljavanja i obezvređivanja obrazovno-vaspitnih procesa, zbog kog nam deca odlaze u beli svet, a ona koja ovde ostaju, ako žive dobro, rade za strane, umesto za naše, devastirane firme ili postaju deo sistema koji pristaje na srušene nadstrešnice, stradanje đaka u „Ribnikaru“, napade na studente, profesore i njihove porodice.
Zbog jednog od njih, koji se odigrao 16. januara ove godine, kada je ugrožena bezbednost porodice našeg kolege, veroučitelja Đorđa Matijevića, pitamo Policijsku upravu, kao i pravosuđe Grada Čačka,
– Kako je moguće da ste primili zaradu, budući da ništa niste uradili da otkrijete i objavite imena nalogodavaca i počinilaca tog nedela?
Dok vi, izgleda, ne osećate moralnu odgovornost za nečinjenje posla za koji ste se školovali, mi smatramo da je naša Gimnazija dobro mesto, mesto koje vole i nastavnici i učenici.
Jednom gimnazijalac – uvek gimnazijalac!
Nastavničko veće Gimnazije u Čačku
